Dugo sam se premišljala koja će biti moja sljedeća destinacija. Nakon Tajlanda znala sam da želim otkriti neku novu zemlju s tog područja jer sam se pomalo zaljubila u jugoistočnu Aziju. Odlučila sam se za putovanje od mjesec dana, a kako sam lijeni putnik/turist, ne volim imat prenaguran raspored i nije mi cilj vidjeti što više u što kraćem razdoblju.
Kad sam rekla da idem na mjesec dana ljudi su mi počeli davat ideje što sve trebam posjetit- pa stigneš i Vijetnam, Kambodžu, a možeš i Maleziju.... Ma sigurno. Da sam htjela vidjet pola svijeta u mjesec dana zaposlila bih se kao stjuardesa. Ili rodila kao Kinez. Radije putujem na način da izabrem jednu destinaciju koja mi se sviđa i tamo provedem neko vrijeme, taman onoliko koliko konobaru u omiljenom kafiću treba da zapamti kakvu kavu pijem.
Volim upoznati ljude, vidjeti kako žive, živjeti s njima. Upravo iz tog razloga se ni ne mogu pohvaliti nekim velikim brojem posjećenih zemalja kao što to travel blogeri obično vole. Ima ih svega 30-ak, možda ni toliko. Ali se zato u zemlje koje posjetim i zavolim vraćam i po nekoliko puta. Upravo iz tog razloga bilo mi je teško odlučiti se za jednu zemlju među toliko njih koje želim posjetiti u jugoistočnoj Aziji.
Tko me poznaje zna da mi nije lako donositi odluke. U dućanu ću ispred police s čokoladama stajati dobrih 15 min prije nego što ću se odlučit za neku, a u restoranu ću najčešće biti ljubomorna na hranu koju je druga osoba naručila. Isto tako, nakon što sam kupila kartu za Bali sam puna dva dana si govorila da sam debil i da sam trebala u Vijetnam.
Bali mi se sto posto neće svidjeti jer će biti preturistički, a i što možeš raditi na otoku mjesec dana?
1.8. u 9 ujutro sam se oprostila s Tuđmanom i nakon 17 sati, 2 filma, 1 knjige i nekoliko sati lošeg sna sletila sam na Bali. Lokalno vrijeme: 2.8.- 9 ujutro. Vrijeme potrebno da se dokopam prtljage i izađem s aerodroma: 1h i 30 min. Ni u Ameriku se toliko ne ulazi. Prvi dojam: ne sviđa mi se aerodrom. Izlazim neispavana, lagano mrzovoljna i tražim mjenjačnicu. Nakon što promijenim prve eure, tražim kiosk, treba mi kava.
Na putu do kioska osjećam se kao Justin Bieber budući da za sobom imam 4-5 lokalaca koji me slijede i ispituju gdje idem. Taksisti. Zahvaljujem i odmahujem rukom budući da sam već pročitala savjete na blogovima da se s aerodroma vozim isključivo službenim taksijem osim ako nisam unaprijed rezervirala vozača.
Službeni taksi jedini ima taksimetar i neće te oderat dok ovi „fanovi“ koji oblijeću oko svake osobe koja izade s aerodroma bubnu prilično visoke cijene računajući na neznanje i debeli novčanik tek pristiglih turista. Znatiželje radi pitam koliko bi došlo do Seminyaka, mog prvog odredišta. Kaže 300.000 rupija (21 eura za nekih 7-8km). Kažem hvala i odbijem. Dok sam došla do pulta od službenog taksija, cijenu je snizio prvo na 250, a onda na 150. Službeni taksi s taksimetrom me došao 100.000. Čak i to može puno jeftinije ukoliko samo pješke izađete s aerodroma i onda naručite GO JEK (na kraju teksta saznaj što je GO JEK).
Moje prvo odredište bilo je Seminyak koji sam izabrala jer je relativno blizu aerodroma, a nije Kuta. Kuta je na glasu kao tvornica klubova, mjesto prljavih plaža i pijanih Australaca. Mjesto koje većina ljudi (osim pijanih Australaca) uglavnom izbjegava. U Seminyaku sam planirala ostati 3 dana nakon kojih sam namjeravala krenuti dalje. Osim Balija htjela sam posjetiti i neke druge otoke kao što su Lombok, Flores, Komodo... Što da kažem, ja ni to nisam uspjela u mjesec dana.
Ima mjesta na koje putujete i vrlo brzo ih zaboravite, ima mjesta koja vam se duboko usjeku u pamćenje i rado ih se sjetite, a onda se jednom u sto putovanja nađe to mjesto gdje se momentalno osjećate kao doma. I to ne kao doma gdje inače živite, već doma na način da ste upravo otkrili ono nešto što vam je nedostajalo. Tako sam se ja osjećala na Baliju. Vrlo brzo shvatila sam da sam napravila ogromnu grešku.
Pri dolasku na aerodrom imate opciju izabrati želite li „free visa entry“ -što znači da iz Indonezije morate izaći u roku od 30 dana- ili možete platiti 35 dolara i dobiti vizu koja se može i produljivati. Ja, onako prilično ozlojađena što sam izabrala Bali umjesto Vijetnam, kada sam došla na aerodrom nisam ni razmišljala o vizi. 30 dana na jednom otoku bit će i više nego dovoljno. Greška. Nije mi bilo dovoljno.
Nakon mjesec dana morala sam doma gdje sam bila dva tjedna kada sam se odlučila vratiti nazad na Bali. Ljudi koji kažu da sam luda, nisu bili na Baliju. Ljudi koji su bili kažu da razumiju. Ne znam točno na koji način objasniti što je u tom otoku što me toliko oduševilo. Inače se baš i ne oduševljavam lako. Da, priroda je prekrasna. Slapovi, džungle, vulkani, plaže, zalasci sunca su nevjerojatni.
Ali isto tako je i Tajland prekrasan. No na Tajland se nikad nisam imala potrebu vratiti. Mislim da je stvar u ljudima i načinu života. Otok je gotovo jednako naseljen Balinežanima koliko i Indonežanima iz drugih dijelova zemlje koji kažu da se jedino na Baliju osjećaju slobodnima biti onakvima kakvi jesu. Pored njih tu je i ogroman broj stranaca, danas popularno zvanih digital nomada, ljudi koji rade s laptopa, a dom su pronašli upravo na ovome otoku.
S obzirom na količinu utisaka, o Baliju bih vjerojatno mogla pisati u nedogled. No nema smisla da vas zamaram svojim oduševljenjem pa ću preći na neke konktretne i korisne savjete koji vam mogu pomoći i olakšati planiranje vlastitog putovanja.
Ok, sletjeli ste na otok. Što sada? Kako odlučiti gdje se smjestiti, trebate li naći jedan smještaj pa raditi izlete po otoku ili ćete se premještati s lokacije na lokaciju? Možete i jedno i drugo. Bali je dovoljno malen da u jednome danu dođete s jednog kraja na drugi, obiđete to mjesto i vratite se. Također je i dovoljno velik pa ukoliko vam se ne da toliko vremena provoditi u prometu i želite kvalitetnije istražiti određeno mjesto, radije podijelite svoje vrijeme na nekoliko lokacija.
Ja sam u mjesec dana promijenila nekoliko hostela, bungalova, jednu vilu, a odradila sam i couch surfing! Prvih tjedan dana provela sam u Seminyaku, zatim nekoliko dana u Cangguu, tjedan dana u Ubudu, pa se vratila u Canggu, koje mi je na kraju ipak bilo najdraže mjesto na Baliju.
Gdje ćete vi se smjestiti ovisi naravno o tome što želite raditi i kako ste zamislili provesti svoj odmor. Evo par preporuka pa sami zaključite što vam najviše odgovara. Seminyak- relativno blizu aerodroma, dosta turističko mjesto, ali opet smirenije i autentičnije od Kute. Ukoliko vam ne smeta gužva, a zanima vas noćni život, shopping i dobri restorani, preporučam da smještaj tražite ovdje.
Canggu - malo sjevernije od Seminyaka. Poznat po plažama za surfere, brojnim kul grafitima, i slatkim, pomalo hipsterskim mjestima. U Canggu ima manje turista, ali zato tamo žive brojni expati koji su upravo ovu lokaciju izabrali kao bazu na Baliju. Noćni život je nešto smireniji nego u Kuti i Seminyaku, ali ne i dosadan. Svaki dan u tjednu aktualan je jedan od 6 klubova nakon kojih se party nastavlja na jednoj od 2 poznate plaže u „sand-baru“. Meni osobno najdraže mjesto na Baliju te dobra lokacija za istraživanje i južnog i sjevernijeg djela otoka.
Nusa Dua - ukoliko ste „all inclusive“ tip osobe, u Nusi ćete naći neke od najljepših hotela i resorta na otoku. Također plaže s bijelim pijeskom! Suprotno općem mišljenju, Bali nije poznat po plažama s bijelim pijeskom i nema ih po cijelom otoku.
Ubud - mjesto za koje ste sigurno čuli ako ste gledali ili čitali Eat, Pray, Love. Nakon knjige, a posebice filma, ovaj grad postao je najpoznatije odredište Balija i meka za hipstere i žene željne meditiranja i yoge. Radi se o simpatičnom gradiću koji se nalazi u srcu Balija. Pun je posebnih i maštovitih restorana, a pravi je raj za vegetarijance i vegane. U Ubudu živi velik broj digitalnih nomada te tamo postoji i najpoznatiji coworking prostor na Baliju- Hubud u kojem se redovito održavaju različite zanimljive radionice i predavanja. Ubud je također dobro odredište za istraživanje sjevernog djela Balija, pogotovo za obilaske rižinih terasa, slapova i vulkana.
Nadam se da ste dobili makar okviran dojam i imate ideju gdje biste se željeli smjestiti. Ok, odlučili ste se za mjesto, a što je sa smještajem? Smještaj na Baliju posebna je kategorija o kojoj se mogu pisati blogovi i blogovi. Ima svega i za svačiji ukus! Ukoliko ste backpacker, gotovo svuda možete naći hostele, a cijene se kreću od najnižih 5-6 eura pa do 15-ak eura. Mogu vam s oduševljenjem preporučiti najljepši hostel koji sam ikada vidjela i koji je glavni razlog zašto sam se u Seminyaku zadržala tjedan dana umjesto prvotno planiranih tri.
Radi se o Kosta hostelu koji je u biti više boutique hotel nego hostel. Ima sobe sa po 3 ili najviše 4 kreveta. Nema megalomanskih soba u koje natrpaju po 14 kreveta što je čest slučaj sa hostelima na Baliju. Sobe s 3 kreveta imaju i privatni wc.
Ono što me oduševilo kod ovog hostela je njegov dizajn i posvećenost najmanjem detalju. Prva 3 dana na otoku se gotovo pa nisam micala iz hostela. Imaju i odličan restoran tako da sam dane provodila na bazenu čitajući knjigu i isprobavajući sve na meniju. Nakon tjedan dana sam shvatila da ovim tempom neću vidjeti ni susjedno mjesto. a kamo li ostatak Balija i druge otoke pa sam se odlučila maknuti iz Seminyaka i ovog prekrasnog mjesta.
Iako uglavnom preferiram hostele, bilo bi jednostavno šteta otići na Bali i ne iznajmiti, makar na nekoliko dana vilu. Ima ih svakakvih. Od super luksuznih koje uključuju i poslugu, kuhara, maserku i cijeli niz osoblja do onih manjih, skromnijih i jeftinijih (koje ne uključuju poslugu). Kad su mi se na Baliju pridružili prijatelji, odlučili smo iznajmiti vilu.
Bilo nas je troje i iznajmili smo jednu s dve sobe, kuhinjom, otvorenim zajedničkim prostorom, dvorištem i bazenom, a plaćali smo ju 45 eura po danu. Kod nas običan apartman od 40ak kvadrata dođe minimalno 60 eura. A definitivno nema ovakav bazen. Pa ti vidi.
Kakav smještaj ćeš izabrati najviše ovisi o tome putuješ li solo, u paru ili s društvom. Za sve koje putuju s boljom polovicom ili s društvom definitivno preporučujem da iznajmite nešto privatno i ne odsjedate u hotelima. Ako putujete sami, osim hostela toplo preporučujem da isprobate i couch surfing! Ja sam ga prvi put isprobala na Baliju i jedino što imam reći je - zašto to nisi prije radila?
Uvjerena sam da je moje iskustvo i doživljaj Balija toliko posebno najviše zajvaljujući couch surfingu preko kojega sam upoznala divne ljude koji su definitivno oblikovali moje putovanje. Spavala sam kod djevojke iz Indonezije koja me upoznala već prvi dan sa svojim brojnim prijateljima. Nakon gotovo dva mjeseca koliko sam provela na Baliju, ono najvrijednije što sam s njega ponijela upravo su ta nova prijateljstva. Mislim da ćete najbolje upoznati ovaj otok i njegovu vibru tek kada upoznate lokalne ljude i osjetite kako „dišu“. Ako niste isprobali CS do sada, ne treba vas uopće biti strah, Indonežani su prekrasni ljudi koji će s vama nesebično podijeliti sve što imaju.
Dosta me ljudi pitalo što ću raditi na jednom otoku mjesec dana i neće li mi dosaditi. I sama sam tako mislila prije nego sam se upoznala s Balijem. Očekivala sam da ću uz njega posjetiti i druge Indonezijske otoke, no ispostavilo se da mi je i mjesec dana samo Balija bilo malo. Ne zovu ga bez razloga otokom Bogova. Nije stvar u tome da u tjedan ili dva ne stignete sve obići. Naravno da stignete, pa to je samo jedan, ne toliko veliki, otok.
Upoznala sam Kineze koji su u tjedan dana obišli sve gradove na istočnoj i zapadnoj obali Amerike tako da naravno da se može. Stvar je u tome što vam se to neće dati. Čarolija Balija leži u njegovoj opuštenoj atmosferi, u easy livingu u pravom smislu riječi. Vrijeme je pojam nepoznat ljudima na otoku. No, izdvojiti ću neke od stvari koje možete tamo raditi, jednom kad se odlijepite od tog bazena ispred vile.
Bez obzira surfaš li ili ne, a najvjerojatnije ne jer tko u Hrvatskoj surfa, sada si na pravom mjestu da probaš. Možda otkriješ da imaš talent za koji do jučer nisi znao i odlučiš se preselit na Bali lovit valove i ganjat karijeru surfera. Možda. A možda poput mene otkriješ da postoji još jedan sport za koji si potpuno netalentiran te se nakon sat vremena obuke sljedeća dva sata ispričavaš osobi koja te pokušala naučit surfat i kupuješ vam pivu da oboje zaboravite na taj neslavni događaj. U svakom slučaju zabavno je i probaj!
Penjanje usred noći na aktivni vulkan Mt Batur kako bi tamo u 6 ujutro dočekali izlaz sunca neponovljivo je iskustvo i možda mi najdraža uspomena s Balija. Pogled koji se pruža s vulkana teško je opisati riječima. Najzabavnija stvar je što smo u zoru kuhali jaja tako da smo ih stavili u jedan od kratera i za 20 min imali smo doručak! Koliko je to fantastično!?
No, ukoliko na Bali ideš ovih dana, za tebe nažalost ništa od penjanja na vulkane budući da Mt Agung samo što ne eruptira svakog trena. Ali neka te to ne sprječava da uopće putuješ na Bali! Ja sam bila tamo u dane kada su tvrdili da će eruptirati i nije bila nikakva panika. Izuzev ljudi koji su se morali evakuirati jer žive unutar 10 km od vulkana, na ostatku otoka život se odvija normalno i nema nikakve opasnosti čak i u slučaju erupcije. Samo eto, ništa od vulkanskih jaja za tebe.
Škola kuhanja je nešto što ja volim raditi na svim svojim putovanjima i općenito je super iskustvo koje preporučam svima. Jedan dan umjesto odlaska u restoran, provedite popodne s lokalnim kuharom i grupom ljudi s kojima ćete ići na tržnicu (ili na farmu), izabrati sastojke za ručak te potom svi zajedno pripremati razna jela i na kraju ih naravno jesti.
Tako sam u Barceloni naučila raditi paellu, u Tajlandu Pad Thai i Tom Yum juhu, a na Baliju sam u školici naučila čak 6 jela (od kojih ni jedno ne mogu skuhati doma jer mi za svako nedostaje barem 4 sastojka). Ovakvo iskustvo obično košta između 20 i 30 eura i garantiram da će vam to biti najslađe jelo koje ste pojeli na cijelom putovanju.
Ono najljepše od Balija za mene nisu obala i plaže već unutrašnjost, šume, rižina polja i slapovi. Ne znam koliko je točno slapova (a ne zna ni Google!), ali ja sam ih posjetila deset. Svaki je poseban na svoj način, a svi su jednako prekrasni. No nisu svi i jednako zabavni. Naime ima onih koji su lako dostupni te su iz tog razloga i krcati turistima.
Prvi slap koji sam posjetila bio je Tegenungan Waterfall, kraj Ubuda. Taj slap je i najpoznatiji, ne zato što je najljepši nego je najbliži turističkim odredištima i do njega se skroz može s autom. Ono što sam ja zamišljala bilo je da ću imati slap samo za sebe (kao što vidim na Instagram fotkama, jel), a ono što me dočekalo je more ljudi, a sa slikom na kojoj ćete ti i slap biti sami se možeš pozdravit.
No, kažu da se oko svega što vrijedi treba i potrudit pa tako je to i sa slapovima valjda. Na sjeveru sam našla ono što sam tražila- skrivene slapove za koje ćeš se ipak malo pomučit da ih nađeš i do njih dođeš, ali ono što će te dočekati biti će vrijedno svakog truda. Unajmi skuter, otvori google maps i istražuj!
Ovo je nešto što nisam probala, ali što je izuzetno popularno na Baliju, posebice među ženama koje su gledale Eat, Pray, Love. Glavni grad u kojem želiš isprobat yogu definitivno je Ubud (jer kad već eat/ pray/lovaš onda radi to kao Julia, a ne ko amater). Najpoznatiji centar za yogu je The Yoga Barn. Vjerujem da je lijepo, ali ja eto, u skoro dva mjeseca nisam stigla. (Na ovoj fotki samo glumim da meditiram). 
Bilo da snorklaš ili roniš s bocama, ovo je nešto što ne želiš propustiti. Indonezijsko podmorje je sasvim druga priča od Jadranskog i jednom kad zaroniš u to šarenilo riba, kornjača i manti, nećeš htjet izronit. Najbolje lokacije za ronjenje na Baliju su duž istočne obale, od Padang Baya do Ameda. A ukoliko se odlučiš maknuti s Balija, posjeti obližnje otočiće-Nusu Penidu ili Gili Islands gdje je podmorje čak i zanimljive nego na samom Baliju.
Za razliku od ostatka Indonezije koja je muslimanksa zemlja, glavna religija na Baliju je hinduizam. Balinežani su iznimno pobožni i vjeruju u Karmu iliti dobro se dobrim vraća i ne radi drugima ono što ne želiš sebi. Nikada nisam bila religiozni tip, ali sam shvatila da su mi hinduistička učenja vrlo draga i ako u što vjerujem, to je definitivno karma.
Na Baliju ćete ispred svake lokalne kuće vidjeti malu košaricu od palminih listova u koju stavljaju rižu i cvijeće kao darove Bogovima, a vjeruju da ih taj ritual štiti od loših duhova i priziva dobre. Bali ima čak preko 30.000 hramova, a neke od njih jednostavno morate posjetiti. Onaj najpoznatiji je Tanah Lot koji se nalazi na velikoj stijeni, a okružen je morem.
Ovaj hram posjetite oko 5 popodne kako biste svjedočili jednom od najljepših zalaza sunca na otoku.
Drugi najpoznatiji hram nalazi se nešto južnije u mjestu Uluwatu. Uluwatu hram smješten je na samoj litici i također je najljepši u vrijeme zalaza sunca. Ovdje se čuvajte slatkih, ali zločestih majmuna koji vrebaju svaku priliku da vam popale što god već nosite u ruci ili vam viri iz torbe.
U pola sata vidjela sam kako je majmun jednom tipu zgrabio iPhone dok ga je ovaj pokušavao uslikati, otrčao do ruba litice i nonšalantno ga bacio u more. Drugoj ženi je skinuo naočale s glave i ispred nje se malo s njima igrao, zatim ih rastrgao i bacio.
Meni najljepši hram je Pura Ulun Danu Batur, a nalazi se na sjeveru na samom vulkanskom jezeru.
Rižina polja su prekrasna i prostiru se po gotovo cijelom otoku. Najpoznatije su rižine terase- Tegallalang i Jatiluwih. O ovome neću puno pisati, slike govore sve.
Ubud Art Market je mjesto na kojem želite doći kupovati suvenire i razne marame, haljine i tradicionalne, ručno šivane pokrivače. Također je to mjesto na kojem možete kupiti otvarače za pive, privjeske za ključeve i slične sitnice u obliku penisa. Neka vas to ne čudi previše, penis je simbol plodnosti i sasvim je logično da se prodaje u obliku privjeska za ključeve.
A ti ako želiš riskirat svoju lozu, probaj ga ne kupit. Tržnica je nezaobilazan dio posjeta Baliju jer nisi bio na Baliju ako se nisi cjenkao. I neka vas ne bude sram spuštati cijenu, cjenkanje je dio njihove kulture i nitko ne očekuje da ćete na tržnici zaista platiti ono što vam prvo kažu.
Razgovor otprilike ide ovako: - How much for this penis? - 100.000. -100.000?? No, it's to much, I don't have that money... -Ok, ok how much you want? -I can give you 50.000. -Noo, 50.000 not enough...ok 80.000 and it's yours! -No, sorry man, can't do.... (u ovom trenutku se praviš da odlaziš) -Ok, ok, take it for 50.000. But only because Karma! I good to you- Karma good to me. Tako vam, dragi moji, izgleda balijski Brodway.
Za ovu ljuljačku znala sam još i prije nego sam došla na Bali i dok nisam imala nikakav plan što ću raditi na Baliju, znala sam da se ne vraćam bez ove Instagram fotke. Ako i vi želite ovakvu fotku, samo upišite Bali Swing i Google će je naći.
Za ljuljanje na 3 ljuljačke i slikanje u ovome gnijezdu platit ćete 25 eura. Isto toliko će vas koštati smještaj i svi obroci u tom danu najvjerojatnije, ali eto, prioriteti. I da, osim što ćete ljuljanje na ovoj ljuljački smrti, kako ju moja mama zove, platit još ćete morat i potpisat izjavu da u slučaju da vam se nešto dogodi (npr. padnete i umrete ili se u boljem slučaju samo ozlijedite), oslobađate od odgovornosti pružatelja usluga.
No dobro mama, daj pogledaj fotku, pa vrijedilo je? 
I za kraj ću podijeliti nekoliko mudrih savjeta koje bih voljela da je meni rekao netko prije nego sam išla, ali eto nije. No na greškama se uči, netko na svojim, vi na mojim.
Bez skutera na Baliju ne možeš nigdje jer javnog prijevoza nema. Za vožnju skutera treba ti međunarodna vozačka dozvola (ili 25 kn koje daš policajcu kad te zaustavi).
Ako ne želiš voziti skuter, koristit ćeš taxije i osobne vozače. Ne koristi Blue bird i Bali taxi već si instaliraj lijepo na mobitel jednu super aplikaciju koja se zove GO JEK. S GO JEK-om možeš naručiti šta god želiš- taxi auto, taxi skuter, masažu, hranu, nekoga da ti donese cigarete ili šta već želiš iz marketa, frizerku, pedikerku...ma sve!
GO JEK skuter je najjeftiniji prijevoz (ako već ne voziš svoj skuter) i koristi samo njega. Na aplikaciji će ti lijepo pisati unaprijed koliko vožnja košta i nema nikakvih prijevara niti cjenkanja.
Nekad ćeš htjeti cijeli dan na izlet razgledavat slapove, rižina polja i hramove i vjerojatno ti se neće dati voziti. U tom slučaju unajmiš vozača. I tu ima svakakvih, ali imam ja čovjeka tako da ako ti treba preporuka ili broj slobodno mi piši na FB- Curious Journeylist pa ću ti ga dati.
Budi oprezan u mjenjačnicama i na bankomatima. U mjenjačnici prebroji 3 puta da su ti dali točan novac jer jednom kad odeš i skužiš da fali 30 eura, kasno je. Bijelac si (ili kako Indonežani kažu- „bule“- albino) što znači da će te netko negdje probati prevariti, to je sigurno. Najveća novčanica im je 100.000, što je 47 kuna. To znači da ćeš sa sobom uvijek imati jako puno novčanica, a nećeš biti bogat.
Trebat će ti neko vrijeme da se privikneš na ovu valutu i u to vrijeme budi ekstra pažljiv da ti se ne dogodi mjenjačnica situacija. Kad razmijeniš parsto eura ispred sebe dobiješ toliko papira da ti skoro treba kofer, a ne novčanik. Koliko god ne volim nositi puno gotovine sa sobom, još mi je veća paranoja koristiti bankomate u zemljama kao što je Indonezija. Ma bilo gdje, i u Portugalu su mi hakirali karticu i digli novce s računa.
Uglavnom, ako već koristiš bankomate, koristi samo one ispred banke gdje vidiš da ima kamera.
Ne odlazi na Bali bez putnog osiguranja. Ne tako fun fact je da najviše nesreća na motorima imaju upravo turisti. Drži fige da ti neće trebati, ali svejedno ga imaj.
Ne pakiraj previše stvari! Što god si spakirao, otvori kofer opet i izbaci pola van. Na Baliju ti ne treba ništa osim japanki, nekoliko majica, šorca, marame za plažu i kupaćeg.
Hrana na Baliju je fantastična. Da bi dobro jeo ne moraš ići u skupe restorane, već odi u lokalne warunge. To su mjesta koja ćeš vidjeti na ulici s par stolova i hranom izloženom u vitrinama odakle biraš što želiš. Prosječan ručak koštat će te 10 kuna.
Veganski kafić-restoran uređen u hipsterskom stilu u kojem se sami poslužujete, sami perete posuđe i plaćate onoliko koliko smatrate da je u redu
I za kraj jedno klasično pitanje: Koliko novca trebaš ponijeti? Ne znam. Ja sam prvi mjesec potrošila 1600 eura, a drugi puta sam u 2 tjedna potrošila 180 eura. Dobra vijest je da ako želiš, možeš proći zbilja super jeftino i odmor na Baliju s avionskim kartama će te doći jeftinije nego ljetovanje u Hrvatskoj. Ako imaš bilo kakva pitanja, slobodno se javi, kao što vidiš, mogu pričati o Baliju zauvijek.
Isplaniraj svoje putovanje iz snova već danas i javi nam se, a naši agenti za putovanja će ti pomoći pronaći najbolju ponudu.
Si avanturistični popotnik ali vsakodnevni potnik? V vsakem primeru zate pripravljamo ažurne, zanimive in koristne popotniške in potniške informacije, ki ti jih dostavljamo v tvoj poštni nabiralnik enkrat tedensko.
Prijava na e-novice
Back to nomago.hr/en
