Sicilija je najveći mediteranski otok, na kojem ni ja ni žena nismo bili iako smo oboje u nekom trenutku života živjeli u Italiji. Jednostavno nismo nikad stigli do njihovih otoka, Sicilije i Sardinije prije svega, pa nas je poziv na vjenčanje u Palermu 15-ak godina nakon naših talijanskih avantura ugodno iznenadio. Izgovora više nije bilo.
Avionom smo stigli u Palermo, glavni grad otoka poznatog po mafiji i aktivnom vulkanu, koji se nalazi na vrhu talijanske "čizme". Bogata povijest Sicilije ogleda se u mjestima kao što su Dolina hramova, dobro očuvanih ruševina sa 7 monumentalnih grčkih hramova, bizantskim mozaicima na Cappelli Palatini, predivnoj Sirakuzi nastaloj kao kolonija Grka iz Korinta, dok se u gastronomiji ogleda bogatstvo prirode: vinova loza, masline, bademi, naranče i ostalo voće, kaktusi i svježa riba delicije su koje ćete sigurno isprobati na otoku. Na istočnom rubu nalazi se najviši aktivni vulkan u Europi koji je pravi doživljaj. Pa ajmo redom…. Naša tura bila je sljedeća: Palermo – Cefalu – Taormina - Etna- Agrigento – Corleone- Palermo, s tim da smo dodatno posjetili i gradić Castelmola te predivnu plažu Scala dei Turchi u Realmonteu, nedaleko Agrigenta. Nismo stigli do Sirakuze, do Catanije, do zapadnog Trapanija i sela Erice, a ni do nijednog od manjih otoka oko Sicilije. Kako proći 10 Istri u 10 dana? Naime, Sicilija je velika kao 10 Istri zajedno! Proći toliki otok u 10 dana nije baš sasvim moguće, no mi smo ga uspjeli vidjeti barem većim dijelom, i to u najljepše doba godina kad nema toliko ni turista ni vrućine, početkom listopada.
Vrijeme nam je tijekom čitavog putovanja bilo sunčano, s temperatura između 22 i 28 stupnjeva, toliko da smo se okupali i u moru i u bazenu. Palermo – prljav i prilično dosadan grad s dobrom hranom
Obećavam da će ovo biti gotovo jedini negativni dio putopisa, ukoliko je negativno reći da je neki grad strašno prljav i još strašnije dosadan. Nije prljavština samo u ogromnoj količini psećih govana po ulici (doslovno svaka 3 metra je pseće govno), nego općenito u gradu kao da ne postoji služba čistoće, dok se istodobno sve raspada. I Havana se raspada pa nismo na ulici vidjeli papirić, jednostavno je takav način života. Siromaštvo Sicilije ogledava se u glavnom gradu, možda upravo u tom poluraspadnutom stanju gdje se na jako puno zgrada vidi znak „Prodaje se“. Kad smo naše domaćine upitali zašto se toliko toga prodaje, odgovor je bio jednostavan: „siromaštvo.“ Naime, Sicilija je dosta izolirana od ostatka Italije i dosta siromašnija, unatoč turizmu.
Palermo ne živi na moru, iako je uz more. Ogromni kameni blokovi poredani na rivi čuvaju grad od udara valova, tako da se sav život događa „unutra“, dalje od obale. Čudno je i da se noću ne vide zvijezde iako je grad tik uz more. Dakle, nema tu romantike, a nema je baš ni unutar uskih i veoma bučnih ulica, gradu kao da nedostaje tipičnih malih trgova s hrpom kafića. Našli smo ipak jedan u starom dijelu, gdje možete popiti čašu vina s mirisom Italije. Gdje se svi oko vas deru, a nitko nije ljut. :) Na fotografiji: Martorana
Po čemu je Palermo poznat? Po tome što na svakom uglu ima neku predivnu crkvu! Ima ih 200-ak diljem grada i kad god pitaš nekom što bi trebalo vidjeti, među top stvari bit će neka crkva. Ili pak grobnice pune mumija, nešto što nije za svačiji želudac. Baš kao i sve što se nudi pod street foodom, poznatom u Palermu. Moja je žena hrabro probala nadaleko poznati sendvič od slezena, pečenih na svinjskoj masti, koji se može poslužiti s limunom ili sirom. I to odmah ujutro, kad je meni bilo samo do espressa. Ono što stvarno trebate probati dok ste u Palermu, ili zapravo uopće na Siciliji, jesu arancini, kuglice od riže punjenje raznim dodacima, pržene u ulju. Originalne arancine su punjenje raguom od mesa, i zaista su izvrsne, a danas postoji valjda 50 varijacija arancina. Mi smo ih probali barem 10 i ne znamo što nam je bilo bolje.
Do najbolje hrane preko Tripadvisora i Foursquarea
Kako nismo tipovi od obilazak crkvi i mumija, obilazili smo tržnice i restorane, proživljavali Siciliju doslovno iznutra. Pa ćemo više o hrani, nego o arhitekturi. Za preporuku je Osteria Mercede smještena tik iza Teatra Massima, u dosta neuglednoj ulici s dosta lošim izlogom – takvim da u prolazu nikad ne biste ušli u taj restoran, drugi najbolji u Palermu. Takve gastro dragulje pronalazimo uvijek preko Tripadvisora i aplikacije Foursquare, preporuke ljudi su uvijek najbolje, što se i sad pokazalo točnim. Bio je to najbolji ručak kojeg smo pojeli na cijeloj Siciliji, a jeli smo dobro posvuda! Carpaccio tris od tune, sabljarke i gofa, hobotnica na pireu od slanutka ili pak tjestenina s gamberima (koji imaju okus gambera, ne ledene spužve!) i pestom od badema samo su dio bogatog ručka u tri slijeda (antipasto, primo piatto i secondo piatto) za koji pak morate doći do 3 sata popodne, jer Talijani vole fjaku usred dana. Tako većina restorana ne radi između 15 i 17 ili 19 sati, na što treba misliti. A mi smo nekako baš uvijek bili gladni oko 3… sljedećih dana nismo se pretjerano nervirali zbog toga što doručkujemo kasno pa ne možemo na ručak u 13, nego smo se fokusirali na ranije večere.
U Ferro di cavallo smo također odlično jeli, iako iskustvo nije bilo kao one od oštarije dan ranije. jednostavno je bilo previše ljudi, previše stolova, unutra i van, i sve je bilo nekako hektično. Mi smo u vrijeme ručka došli i napravili rezervaciju za navečer na terasi pa smo imali stol odmah po otvaranju u 19 sati. Inače se čeka na stol između 30 i 60 minuta! Školjke koje smo jeli bile su izvrsne, kao i tjestenina s pestom. Glavno jelo (secondo piatto) ipak smo propustili, jer smo se dan ranije „ubili“ i shvatili da ne moraš baš sve pojesti. Na fotografiji: Vino od badema, zlatni sladoled, obični sladoled, cassata, povrće iz Bangladeša, bodljikavi plodovi kaktusa, sendvič od slezena, duguljaste tikvice.
Jeli smo sve drugo što se „treba jesti“ kad ste na Siciliji: sladolede, cassate, canole (tipična slastica punjena ricotta sirom), pizze, sfincione ili siromašnu verziju pizze, ali i plodove kaktusa. Plod kaktusa ili opuntije je jestiv, samo treba paziti da prije odstranite bodlje, nešto što ćemo kasnije sami saznati kad naiđemo na njih usred Sicilije i poželimo ih pojesti usput. Na fotografiji: Sfincione, siromašna sicilijanska pizza
Rent-a-carom po otoku
Nakon prilično dosadnog Palerma, najedeni smo sjeli u unajmljeni auto, preživjeli luđačku vožnju po Palermu (nitko ne gleda semafor, tko ima prednost i nitko ne čeka nikog!) i stigli u Cefalù,morski gradić na 70 km od Palerma. E to je bio sasvim novi svijet! Iako je tijekom ljetnih mjeseci navodno nemoguće pronaći parking, mi smo ga pronašli odmah pored mora, i to besplatan. Živio listopad! Bilo je toliko vruće da se smo se skinuli u japanke i kratke hlače, dobra odluka jer su se ljudi kupali na plaži, a mi smo se i u ljetnoj odjeći kupali u znoju. Na fotografiji: Cefalù
Cefalù ima lijepi centar, uske uličice koje vode do centralnog trga s katedralom i niz kućica pretvorenih u restorane s direktnim pogledom na more. Štoviše, mnogi su iznad stijena napravili tzv. viseće terase pa lebdite iznad mora dok pijete čašu crnog vina nero d'avola. Mi smo sjeli u Via Roma Vecchia, za stol prvi red do mora i bilo nam je fino, iako smo tu pojeli samo dvije pizze i popili dvije čaše vina. A pizze su nam posvuda, pa tako i tu, bile izvrsne. Ipak smo u Italiji, nema zamjenskog sira i loših peći, tu je baš svaka pizza bolja od bilo koje u Hrvatskoj.
Taormina – spoj Motovuna, Opatije i HvaraNa fotografiji: Pogled iz Taormine na Isolu Bellu
Nakon jednog dana u Cefalùu, krenuli smo za Taorminu, sicilijansku Opatiju s mirisom Hvara i Motovuna. Naime, Taormina leži na brdu poput Motovuna, ima jako puno jednosmjernih i uskih ulica za vožnju poput Opatije, a cjenovno je skupa kao grad Hvar i do plaže treba nešto truda. Naime, do plaža se spuštate žičarom izgrađenom tek prije 14 godina. Lijevo je jedna, desno je druga. Lijevo je pješčana plaža podijeljena na 3 sektora, svaka sa svojim setom ležaljki i rezervacijom za goste obližnjih hotela, a desno je ona koja vodi do otočića Isola Bella (za koji treba platiti upad!), i koje ima šljunčani dio. Tu smo se i okupali, a more je bilo iznenađujuće toplo pa nije bila potrebna ni hrabrost. Na fotografiji: Pogled na more i Etnu te uličica Taormine
Ako ste romantičar, Taormina je za vas. Prelijepo uređen gradić s pogledom na more s jedne strane i vulkan Etnu s druge strane, pun je keramičkih figurica, cvijeća i malenih restorana po uličicama. Tu možete napraviti i dobar shopping, ako ste dubljeg džepa jer ima puno fine i skupe dizajnerske odjeće. Skupo i fino je i po restoranima, a nama je najbolji bio Gambero Rosso u jednoj od uličica koje direktno vode na glavno šetalište. Tu je uvijek gužva, uvijek je zabava, posluga je nasmijana, brza, ponudi vas besplatnim vinom od badema (obavezno probati na Siciliji!) i limoncellom na kraju ili pak čašom šampanjca i bruschettom na dolasku. Ulični svirači sigurno će vam doći zapjevati tipične talijanske pjesme, pa se opustite i pjevajte s njima kad ste već u Italiji. Nemojte biti kao Nijemci stol do nas koji su htjeli mir. (Mir, a došli su u Italiju!)
Zlatna kugla sladoleda od 15 eura
Od drugih skupih stvari možete probati sladoled s listićima zlata, čija kuglica košta 15€! Moja žena je probala samo žličicu, nije nešto bila impresionirana, i uzela je običnu kuglicu od „samo“ 2€. Nije zlato sve što sja, bolji je lješnjak! Na fotografiji: Amfiteatar u Taormini
U Taormini možete komodno biti tjedan dana, posjetiti amfitetatar u samom gradu, otići na izlet u Castelmolu- gradić još iznad na brdu za koji vozu bus za 3€ povratno-, ili pak na obližnje otoke, na Etnu ili Sirakuzu. Možete se kupati, možete jednostavno ljenčariti po gradu dugim šetnicama, vrtovima i uličicama.
Na Etnu dođite ujutro i ponesite zimsku odjeću, čak i usred ljeta Na fotografiji: Vulkanski kamen
Nakon par dana, otišli smo na Etnu, najviši aktivni vulkan u Europi, koji je negdje sat vremena vožnje od Taormine. Treba doći ujutro jer se popodne stvaraju oblaci pa je pogled slabiji. Iako, nama nije bio neki ludi pogled ni u podne, jer je toliko puhalo, dizala se vulkanska prašina i stvarala prašnjave vjetrove da smo jedva okinuli nekoliko fotki, dobro zamotani u duge rukave i jakne. Možete ići žičarom do pola puta, a onda se preporučuje da unajmite i zimsku odjeću i vodiča koji će vas voditi do vrha. Uspon je gadan, jer je vulkanska podloga kao pijesak, miče se pod nogama i otežava uspon, a pritom puše jak vjetar i hladno je da je dalmatinska bura u siječnju mala beba za ovo, kako je to opisala moja Dalmatinka. Vodič kaže da je jednako hladno i usred ljeta, ipak smo na 3329 metra. Nakon dana na Etni, zaputili smo se prema jugu, točnije Agrigentu i Dolini hramova, ostavštini Grka u vidu zidina i sedam dorskih hramova iz 6. i 5. stoljeća prije Krista, poredanih na uzvisini poznatoj kao Dolina hramova (Valle dei Templi).
Za obilazak svih hramova treba vam oko 2 sata laganog hoda, a ljeti je tu navodno svjetska gužva uz nesnosne vrućine. Nama je bilo svega par grupica turista, s kojima smo se uspješno mimoilazili i imali pogled na hramove samo za sebe. Kako su nam rekli naši novi domaćini na imanju u Agrigentu, imali smo sreće jer je hramove jako teško snimiti bez ljudi okolo.
Sicilijansko domaćinstvo
Eh, to imanje zaslužuje posebnih par rečenica jer je stvarno NEŠTO. Villa San Marco je zapravo domaćinsko imanje s uslugom doručka i s direktnim pogledom na 3 hrama. U sumrak s čašom vina sjednete pored bazena okruženom palmama i gledate osvijetljene hramove u daljini, dok oko vas hodaju različite domaće životinje je stvarno romantično i za okorjele neromantičare. Na fotografiji: uživanje u jutarnjem suncu i espressu
Ako ste gladni, domaćini naruče dostavu pizze tako da se ne zamarate odlaskom do grada, tu je ionako ljepše. Dok vi s verande gledate hramove, iza u kuhinji gazda priprema kruščiće za ujutro, dok 92-godišnja nonna dolazi sve pozdraviti. Sutra ujutro čeka nas nevjerojatan, domaći, doručak: domaći jogurt, domaći sok, domaći džem od onih bodljikavih kaktusa, peciva s džemom od tikvica (!), kolačići s maslinama, sušenim rajčicama ili bademima, i sve ostalo gastro divote. Dva psa i barem šest paunova će, dok vi jedete ,šetati oko vašeg stola, pokušavajući se „ogrebati“ za nešto. Meni je jazavčar sjeo na noge ispod stola kako bih ga primijetio i nešto mu dao, dok me veća mrcina bez srama počela šapom po nozi podsjećati da je tu, ako baš nisam vidio tugaljivi pogled koji je radio pola sata. Bez brige, životinje su sve mirne i apsolutno simpatične, izuzev scene u kojoj jazavčar naganja zeca po imanju i uspije u tome. Priroda je okrutna, baš kao i bodljikavi plodovi kaktusa kojih je na imanju hrpa, a ja sam išao sam, bez rukavica ga ubrati i pojesti. Pa sam sljedeća dva sata vadio male iglice iz usta.
Na fotografiji: Jestivi plod kaktusa
Zanimljivo za ljubitelje književnosti, u Agrigentu je rođen je dramatičar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost Luigi Pirandello.
Scala dei Turchi – bijele stijene uz plavo more Nakon hramove i kulture, spustite se autom do Realmontea, gdje se nalazi jedna od najljepšnih stijena-plaža u Europi, nevjerojatno bijela Scala dei Turchi, koja svojom bjelinom i stepeničastim izgledom podsjeća na turske Pamukkale.
Scale ili stepenice su od bijelog lapira, sedimentarne stijene tipične bijele boje. Drugi dio imena dobio je po čestim napadima Maura, islamiziranih stanovnika sjeverozapadne Afrike. Ova ljepota leži između dviju pješčanih plaža (pijesak je žute boje, ipak), a do nje se dolazi laganim hodom s parkinga na plaži ili stepenicama s vrha ulice.
Izlet u Corleone Predzadnji dan odlučili smo otići do sela Corleone, svima poznatog po mafiji i filmovima serijala „Kum.“ E to je bilo posebno razočaranje! Nakon što smo se dosta namučili vozeći po uskim, lošim i brdovitim cestama do sela, sam ulazak nas je ostavio u nekom blah osjećaju. Očekivali smo živahno selo, dobili smo prazni grad s par staraca na klupici u parku. Nigdje ni žive duše, radi jedan kafić, a u samom mjesta se nema što baš za vidjeti. Turistički nisu baš nikako iskoristiti ovo mjesto, za koje su nas prijatelji najviše pitali na povratku. Svih je najviše zanimao Corleone! Ali najbolje u vezi Corleona što imam je fotografija table ulaska u grad probušen metkom.
Restoran s pogledom na grad Na fotografiji: Pogled sa 7. kata hotela Ambasciatori
Vratili smo se u Palermo i zadnju večer proveli na terasi hotela Ambasciatori u centru, s kojeg puca nevjerojatan pogled na grad. Restoran se nalazi na sedmom katu zgrade i do njega mogu svi, ne samo gosti hotela, a svakako napravite prethodno rezervaciju jer ima svega desetak stolova. Ujutro smo opet tu doručkovali, snimili panoramu Palerma i krenuli natrag prema Hrvatskoj, puni dojmova i zadovoljnih želuca. Ciao Italia!
Dodatna preporuka: Kad dođete u Italiju, uzmite njihovu SIM karticu i uštedite na roamingu dok ga još ima. Mi smo uzeli TIM karticu i za 20-ak eura imali 4GB brzog interneta – taman za upload fotki na Instagram, Google Maps 7 dana i ostalo potrebno surfanje.
Isplaniraj svoje putovanje iz snova već danas i javi nam se, a naši agenti za putovanja će ti pomoći pronaći najbolju ponudu.
Jesi li avanturistički putnik ili svakodnevni putnik? U svakom slučaju za tebe pripremamo ažurne, zanimljive i korisne putničke informacije koje isporučujemo u tvoj virtualni poštanski sandučić svaki tjedan. Prijavi se i ostvari 10 % popusta na neke od naših produkata!
Prijava na e-novosti