Amerika kao jedna od skupljih destinacija definitivno nije prva na listi „cool“ putnika. Takav putnik uvijek rađe sanjari o tropskim plažama, egzotičnim destinacijama i inspirativnim putovanjima...šta bi on tražio u jednoj Americi?
Ovaj moj malčice ogorčeni komentar pripišite alergijskoj reakciji na razgovor koji sam nedavno vodila s jednim tipičnim primjerkom adolescentnog, condesending putnika koji mi je svisoka pričao kako je on spašavao gladnu djecu u Africi (čitaj: dao im bombon u zamjenu za sliku) i družio se s aligatorima u Amazoni (čitaj: išao na safari). To su oni putnici koji će vas s prijezirom gledati ako kažete da npr. obožavate Ameriku ili da vam je Barcelona najljepši grad. „Ozbiljno??? Pa ti sigurno nisi bila na Taumatawhakatangihangakoauauotamateaturipukakapikimaungahoronukupokaiwhenuakitanatahu?!?“
Ok, karikiram. Nitko me TO nije pitao, ali vjerovao ili ne, ovo nisu nasumično pisana slova, Google kaže da to krasno mjesto postoji tamo negdje na Novom Zelandu. U svakom slučaju, volim kada ljudi putuju bilo gdje po ovoj divnoj planeti, ali ne volim one koji ta putovanja koriste, da oprostiš, samo za hvaljenje i nabijanje drugim ljudima koji ne putuju ili manje putuju svoju superiornost. Ti nisi putnik, ti si isti onaj turist kojeg ne možeš smislit jer ode u Pisu i na slikama pomiče toranj, ti si samo otišao malo dalje.
Sad kad sam rekla sve ono što sam zaboravila reći njemu, mogu dalje. Tema o condesending putnicima je za neki drugi blog, a ja vam danas želim ispričati zašto je meni ta zločesta Amerika tako zanimljiva i zašto smatram da ju vrijedi posjetiti.
Većina ljudi u Ameriku dolazi vidjeti određene gradove i to obično New York, Miami ili eventualno Las Vegas. Iako ću o nekim od tih gradova pisati ili sam već pisala, Amerika nudi još mnoštvo destinacija koje itekako vrijedi posjetiti. To je zemlja koja me prije svega oduševila svojim prirodnim ljepotama i raznolikošću s kakvom se nisam očekivala susresti.
Moram priznati da sam i ja prije prvog posjeta Ameriku doživljavala kao zemlju isključivo velikih gradova, visokih zgrada, zemlju KFC-a i McDonaldsa, a od prirode… pa ima tamo onaj neki veliki park usred Manhattana, zar ne? To je (samo malčice pretjerano) bila moja slika te zemlje. No Amerika je ogromna zemlja. Točnije 9,8 milijuna km2 ogromna , 324 milijuna ljudi, četvrta najveća zemlja na svijetu. Kada malo razmislite o tom prostranstvu, zbilja ni ne čudi da tamo možete naići na neke od naljepših krajolika. Ovo su samo neki razlozi zašto vrijedi posjetiti ovu zemlju. Lista sadrži samo one gradove i mjesta koja sam osobno posjetila te naravno da postoji još mnogo, mnogo mjesta u SAD-u koje vrijedi istražiti.
Amerika je dom ukupno 59 nacionalnih parkova, što kanjona, koralja, šuma, jezera, planina, rijeka, pustinja, vulkana i ledenjaka. Više manje, kakvu god prirodu željeli vidjeti, tamo ćete je naći. Ja sam posjetila Grand Canyon, Yosemite park i Niagarine slapove. Niagarini slapovi, doduše, ne spadaju u nacionalne parkove već u „national heritage site“, ali spominjem ih ovdje budući da se zbilja radi o čudu prirode. Gledati iz čamca milijune litara vode kako se prelijevaju tek nekoliko metara od tebe dok se ti nalaziš u sredini toga je prizor za naježiti se. Savjetujem da slapove posjetite tijekom ljetnih mjeseci. Iako tada ima najviše turista, s razlogom je tako i isplati se potrpiti malo gužve. Ja sam bila sredinom 10-og mjeseca kada je tamo već dosta hladno te je bila kiša i magla što je donekle kvarilo prizor, dok se po zimi uopće ne isplati ići radi velike hladnoće, a i većina atrakcija (kao vožnja brodom) je zatvorena. Iako su slapovi veličanstveni u svako doba, vrlo je vjerojatno da ćete ih posjetiti jednom u životu pa to vrijedi napraviti u doba kada ćete ih moći doživjeti na najbolji način. Meni su slapovi najljepši upravo preko noći kada puste light show i čini vam se da je voda plava, ljubičasta, zelena...
Yosemite park nalazi se u Kaliforniji i jedan je od poznatijih parkova u Americi. Radi se o ogromnom prostranstvu šuma, jezera, slapova, planina i biljnih i životinjskih raznolikosti. Ukoliko ste prirodni tip, Yosemite je za vas raj na zemlji. Park nudi mnoštvo aktivnosti na otvorenom (koje variraju ovisno o godišnjem dobu) te jedan dan nikako nije dovoljan za isprobati sve što se nudi. U parku možete na planinarenje, trekking, bicikliranje, penjanje ili rafting dok vas okružuje nevjerojatna priroda i vidikovci. 
O meni najljepšem nacionalnom parku i čudu prirode - Grand Canyonu - pisala sam u prošlom blogu. 
U Americi sam bila u 100-tinjak, što većih, što manjih gradova, i iako se možda čini puno i nije kad uzmeš u obzir da se radi o zemlji s preko 30 000 gradova. Od onih poznatijih posjetila sam gotovo sve, a mojih top 3 bi bili New York City, Boston i San Francisco. Svaki od ovih gradova zaslužuje svoj poseban blog tako da ću ovdje navesti samo neke od razloga zašto baš ti gradovi.
O New Yorku je napisano je bezbroj tekstova, opjevan je u mnoštvu pjesama te je grad koji je definitivno najčešće mjesto radnje u filmovima i serijama. I koliko god se pisalo i pričalo o gradu koji nikad ne spava, čini mi se da se nikad ne može reći sve. Kada se popneš na Empire State Building, teško da te prizor neće ostaviti bez daha. 
No pustimo za sada njegove zapanjujuće zgrade, veličanstvene mostove, najljepše parkove, ogromne ulice i avenije, brojna kazališta, restorane, barove i klubove...ono što mene uvijek i iznova oduševljava kod ovoga grada su ljudi.
Ljudi iz cijeloga svijeta, iz svakog kutka ove zemlje. Ljudi različiti po svim mogućim kriterijima različitosti...boja kože... nacionalnost... bogati...siomašni... gay... straight... trans...umjetnici...poslovni ljudi...ljudi najzanimljivijeg stila koji ćete igdje vidjeti...taj grad je jednostavno ljudski muzej. Prošećite Petom avenijom, odite u Central Park ili propješačite Brooklynski most i samo...promatrajte. Nigdje se nećete osjećati povezanijim s cijelim svijetom nego u ovome gradu. Ono što me najviše iznenadilo kod ljudi je upravo njihova pristupačnost. Za očekivati je da u ovako velikom gradu svatko ide svojim putem i ne doživljava nikoga oko sebe. Ali jednostavno prečesto mi se događalo da s nekim na ulici započnem slučajan razgovor ili da mi netko priđe vidjevši da sam izgubljena i ponudi pomoć da bi bila slučajnost.
U samo pola sata u Brooklynu dok sam stajala s ogromnim koferom ispred jednog portuna čekajući prijateljicu jer nisam imala ključeve od stana, prišle su mi 2 osobe. Prva je bila jedna starija žena koja je ulazila u istu zgradu i pitala me da li možda trebam taksi. Kada sam odgovorila da ne trebam i da čekam prijateljicu ponudila mi je, budući da je svaki čas trebala pasti kiša, da pričekam kod nje. Naravno da sam odbila, hvala ali ne hvala gospođo, nisam ja od jučer, gledala sam ja sve te američke filmove i CSI. Nedugo zatim prilazi mi dečko koji i sam stoji već neko vrijeme na ulici preko puta i ničim izazvan pita odakle sam. Na početku odgovaram dosta hladno i što kraće moguće pokušavajući ga se čim prije riješiti. No on ne odustaje i pokazuje stvarno zanimanje za običnim razgovorom. Kaže da nikada u životu nije bio van ovoga grada. Osim u New Jerseyju, ali to ne broji. Kaže da je ovaj grad lud i da iako nikad nije bio nigdje drugdje ni nema želju otići. Kaže da živi za glazbu i da svira u jednome bendu. Na kraju kaže da mora ići i s velikim osmijehom me pozdravlja i viče neka ih dođem poslušati sutra u nekom klubu, ime nisam ni čula.
Sad već nisam sigurna što se događa i pitam se ma je li moguće da su ovo dvoje ljudi u ovome ogromnom gradu bili jednostavno samo... dragi i ljubazni? Ovako skeptična zaključila bih da se možda radilo o izoliranim slučajevima, ali ponovilo se još mnogo puta. Bila sam i u scenarijima gdje vrišti znak YOU ARE SCREWED, kao onda kad sam došla sama u New York busom u 4 ujutro misleći da ću se iskrcati na glavnoj Pen Station, a vozač kaže usred kineske četvrti- this is it. Go out. 4 ujutro. New York. Kineska četvrt. Mobitel ugašen. Taksija nigdje na vidiku. Vidjevši da počinjem paničariti, prilazi mi cura koja je isto bila u busu i pita gdje moram ići. Kažem Pen Station. Kaže, najbolje da uzmeš taxi. Kažem, znam ali nemam pojma gdje da nađem taksi, 4 ujutro je, nikad nisam ovdje bila i mobitel mi je ugašen. Kaže „Ovo je New York baby, naći ćemo ti taksi“. Hoda sa mnom 15-ak minuta dok nismo naišle na prvi. Grlim je, zahvaljujem i govorim kako je the best i kako me mora posjetiti u Kroejša. Možda jednostavno imam više sreće nego pameti, a možda, samo možda je ovaj svijet nešto malo bolji nego što čitamo u novinama?
Boston je moj najdraži američki grad i definitivno jedan od gradova u kojima bih se mogla zamisliti živjeti. Dovoljno velik da ima sve što ti treba, a dovoljno mali da se osjećaš kao doma. I definitivno grad koji me najviše podsjeća na Europu. 
U Bostonu prošećite Freedom trailom, ulicom koja vas vodi kraj mnogih najpoznatijih znamenitosti, odite u jedan od brojnih velikih parkova i uživajte u ljepoti ovoga grada i...vjevericama! Imam osjećaj da kada god bih došla u Boston najviše bih slikala vjeverice. Gdje god ima makar malo zelenila, ima i vjeverica koje te se uopće ne boje i kojima možeš prići na centimetar blizine. 
Boston je, kao pravi irski grad pun odličnih pubova. A za obožavatelje poznate serije Cheers (Kafić uzdravlje) neizostavan je upravo ovaj pub Where (maybe not) everybody knows your name but they are always glad you came. 
San Francisco je za mene izgledom najposebniji američki grad. Za razliku od većine gradova koji su „ravni“, SF je pun manjih i većih brežuljaka. Ulica Lombard slovi kao „the most crooked street in the world“ ili najkrivlja ulica (op.a. tko god je to izjavio definitivo nije bio u Krivom putu kod Senja). No iako nije pretjerano dugačka, dok dođeš od dna do vrha umoriš se ma u kakvoj god formi bio. Sa svake strane te ulice nalaze se najslađe kućice koje si ikad vidio (vjerojatno i najskuplje). Možda će vas iznenaditi da je upravo San Francisco najskuplji američki grad. Također je i grad koji je poznat po svojoj kulturnoj i umjetničkoj sceni. Grad vrvi studentima, umjetnicima, hipijima te je naj gay friendly mjesto u Americi. Najpoznatija znamenitost ovoga grada poznati je Golden Gate Bridge. 
Ameriku je definitivno najljepše istražiti tako da sjednete u auto i zaputite se na bilo koji od popularnih road trip ruta. Bilo da istražujete istočnu ili zapadnu obalu, ili možda radite cross country trip, na ovaj način ćete doživjeti ono najbolje što ova zemlja nudi te vidjeti najrazličitije krajolike. Budući da vam unutar Amerike ne treba putovnica niti ikakav dokument prilikom prelaženja iz jednog state-a u drugi, često nećete ni primjetiti da ste ušli u drugi, a priroda oko vas će se samo izmijenjivati. Ja sam radila road trip po istočnoj i zapadnoj obali, a onaj cross country gdje prolaziš kroz sve one „manje popularne“ zemlje tipa Alabama, Texas i New Mexico mi je velika želja.
Što se tiče iznajmljivanja auta u Americi, postoje neka općenita pravila. Većina agencija će auto iznajmiti samo starijima od 25 godina. Ako ste mlađim još uvijek možete naći agencije koje će vam iznajmiti auto, no trebate imati na umu da ćete to platiti više nego stariji vozači, pa čak i do 50 dolara po danu ekstra (ovisno koji auto uzmete). Na žalost statistike ne idu u prilog mlađim vozačima koji češće imaju nesreće te se osiguravajuće tvrtke na taj način štite. Ako imate manje od 21 godinu, ne možete unajmiti auto. Također morate imati kreditnu karticu i međunarodnu vozačku, a auto smije voziti samo osoba koja je potpisala ugovor. Ako se želite izmjenjivati za volanom, drugu osobu također treba navesti u ugovoru kao „additional driver“, za što se također plaća dodatno. Ovo su dakako sve pisana pravila, a u stvarnosti zna biti drugačije. Negdje ćete i uspjeti platiti u gotovini, a ako normalno vozite policija vas neće zaustavljati tako da obično nema problema niti ako neka neregistrirana osoba vozi itd. Ali opet, pri posjeti drugoj zemlji nekako je najlakše jednostavno slijediti pravila.
U većini mjesta u Americi (izuzev velikih gradova koji imaju podzemne) auto je nužan. Amerika je jednostavno ogromna, i gdje god bili, sve vam je daleko. Dok sam živjela na Rhode Islandu čiji su javni prijevoz jedino autobusi koji ne idu preredovito, bez auta se bilo nemoguće igdje kretati, pa čak i ako si samo htio do obližnjeg restorana. Jednom smo frendica i ja htjele pješke doći do plaže kraj koje sam na putu do posla svaki dan prolazila autom i činila mi se relativno blizu nas. Ono što smo mislile da će biti šetnjica od 15-ak minuta pretvorilo se u trosatnu agoniju hodajući na plus 35 po asfaltu. Zanima vas kako izgleda osoba bez auta u Americi?
Ovako. Očajno i bezuspješno traži gdje je najbliži autobus. 
Tako da, jednostavno si skratite muke i odmah unajmite auto i sve će odmah biti bolje. Vidite? 
Dobro, ukoliko ne želite biti meta ismijavanja ili top atrakcija na cestama, bolje si iznajmite neki veći auto budući da ovo za američke pojmove ni nije auto. Ukoliko u Americi ostajete neko duže vrijeme, a nalazite se van velikih gradova, možda bolja opcija od unajmljivanja auta je kupovina polovnog auta. Iako zvuči ludo, u Americi je kupiti jeftin auto najmanji problem. Kad kažem jeftin, mislim na manje od 1000 dolara.
Ako ne planirate klasičan road trip već želite posjetiti samo određene gradove te vas zanima kako najjeftinije doći od jednog do drugog, preporučam da izbjegavate Amtrak ili avione. Vožnja vlakom od npr. New Yorka do Bostona može vas koštati 100-tinjak dolara. Zato postoje određene autobusne kompanije preko kojih karte između ove 2 destinacije možete naći već za 1 dolar! Radi se o niskobudžetnim kompanijama (koje btw imaju odlične autobuse, udobne i s wifi signalom), a koje nude iznimno jeftine karte. Što ranije kupite kartu to će ona biti jeftinija. Neke od tih kompanija su Mega bus i Petar Pan.
Možda vam ovo i neće biti neki ultimativni argument da posjetite Ameriku, no za osobu poput mene kojoj je izlet u Gardalend jednako napet sada kao i kad sam imala 7 godina, zabavni parkovi su definitivno jedan od winning argumenata. Vodeni parkovi, adrenalinski parkovi, dječji parkovi, roller coaster parkovi, you name it, čega god se sjetiš, tu je. Jedan od najpoznatijih lanca adrenalinskih parkova je Six flags kojih ima na nešto više od 10-ak lokacija po cijeloj Americi. Radi se o ogromnom parku, punom adrenalinskih vožnji i roller coastera gdje u jednome danu ne možeš sve obići. Ulaznica u Six flags dođe 50-ak dolara, a ako mrzite gužve i čekanje potrošit ćete još toliko da bi dobili jedan mali uređaj putem kojega si označite vožnje na koje želite i onda vas obavijesti kada ste na redu kako ne bi čekali. Na početku sam mislila da mi to ne treba, ali sam se vrlo brzo vratila po to budući da čekanje od sat vremena na vožnju od 1 minute nekako ubije svu tu zabavu. 
Jedan od zabavnijih parkova nalazi se i u Los Angelesu, točnije u samom Universal Studiju- tvornici zabave i filmova. Ovo je mjesto iz kojega doslovno nisam htjela izaći. Ogroman park pun poznatih filmskih setova. Izgleda nevjerojatno kada hodate „po ulici“ koju doma na ekranu prepoznajete u seriji Kućanice i koja na ekranu izgleda tako stvarno, a u biti se radi o umjetno napravljenoj cestici s plošnim kućicama. U Universalu također imate mnoštvo adrenalinskih vožnji i pregršt zabavnih sadržaja! Također vrlo popularni, pogotovo za djecu su Disneyjevi parkovi u Kaliforniji i na Floridi. 
Sve u svemu teško je sažeti u jednome tekstu što sve raditi i gdje ići u Americi budući da se radi o najraznovrsnijoj zemlji u svijetu s mnoštvom različitih kultura, ljudi, gradova i prirodnih ljepota. Upravo je nevjerojatno da možete biti u New Yorku usred amiškog sela gdje ljudi žive kao da je vrijeme davno, davno stalo, a onda sat vremena vožnje od tamo nađete se na Manhattanu, centru konzumerističkoga svijeta. No upravo su to čari ove zemlje.
Isplaniraj svoje putovanje iz snova već danas i javi nam se, a naši agenti za putovanja će ti pomoći pronaći najbolju ponudu.
Jesi li avanturistički putnik ili svakodnevni putnik? U svakom slučaju za tebe pripremamo ažurne, zanimljive i korisne putničke informacije koje isporučujemo u tvoj virtualni poštanski sandučić svaki tjedan. Prijavi se i ostvari 10 % popusta na neke od naših produkata!
Prijava na e-novosti
Natrag na nomago.hr
