Ako postoji osoba kojoj možete vjerovati kad kaže da se na neku destinaciju vrijedi vratiti, onda je to Damjana Domanovac. U Tajlandu je bila 12 puta, na Baliju pet, a SAD je proputovala od sjevera do juga i od istoka do zapada, baš kao i Europu, da ne može nabrojati koliko je negdje puta bila.
Putovanja su Damjani i posao i način života. Kao osnivačica i direktorica PLACE2GO-a, iza kojeg stoje turistički magazin i najveći međunarodni sajam turizma u Hrvatskoj, godinama razgovara s ljudima o putovanjima. Ovaj put zamijenile smo uloge i pitanja postavila njoj.
Pitala sam je koje su je destinacije oduševile, kojoj je odlučila dati drugu priliku, kako bira hotele, treba li putovati s djecom dok su još toliko mala da se putovanja neće ni sjećati te što je nakon toliko letova naučila na teži način.
1. Nemam pojma kako da počnem s pitanjima nekom tko se toliko naputovao. Ajmo klasikom: U koju si zemlju najviše putovala do sada?
Iako se na prvu loptu ovo pitanje čini jako laganim, na njega je jako teško odgovoriti. Najviše sam putovala u SAD. I to svake godine po nekoliko puta, u razne savezne države.
Možda je upravo SAD kao zemlja trenutno izvrgnuta najvećem polaritetu putnika. Putnici ili žele u nju otputovati, ili nikako ne žele. I pri tome ne možemo zaobići činjenicu da mnogi ne žele jer se ne slažu s aktualnom politikom. Iako sam i sama nekada davno razmišljala na taj način, moj stav prema SAD-u se promijenio kada sam ga proputovala od sjevera do juga i od istoka do zapada.
OK, nisam baš bila u svim saveznim državama, ali recimo da sam posjetila one turistički najzanimljivije. SAD je svijet u malom. Tamo ćete pronaći i dio Europe i dio Azije i dio Afrike i veliku zajednicu iz Južne Amerike. U SAD-u žive sve nacije.
Ljudi su, za razliku od nas Europljana, puno otvoreniji i lakše ostvaruju prvi kontakt. U startu mi je to bilo jako neobično, čak i zastrašujuće kada ti prilaze ljudi i žele pomoći pod svaku cijenu već na prvi mig da takvu pomoć trebaš. Jednom me jedan Njujorčanin proveo kroz pola Manhattana jer sam ga pitala kojom linijom doći do Brooklyna. I to nije bilo samo jednom.
A kada bi osim SAD-a koji je zapravo kontinent iako je jedna država, nabrajala u kojim zemljama sam bila najviše puta, onda bi one išle redom Tajland (12), Indonezija-Bali (5), Maroko (3), Mauricijus (3), Sejšeli (2), Šri Lanka (2), Karipski otoci puno puta brodom… Kao što vidiš, sve su to destinacije, kako ja volim reći „u bojama“. Vesele, koloritne, mirisne, egzotične, gostoljubive. Time ne mislim da su destinacije na kojima sam bila samo jednom poput Zanzibara, Egipta, Kenije ili Maldiva manje zanimljive. Na njih se tek trebam još koji put vratiti.
Otkrij Bangkok, egzotične hramove, prekrasne plaže i bogatu tajlandsku kulturu na putovanju koje ćeš dugo pamtiti.
O europskim destinacijama neću ni govoriti jer su one na mjesečnom planu i svaki veći grad sam posjetila preko nekoliko puta, to se nekako podrazumijeva zbog mog posla. I o ovim destinacijama znamo gotovo sve pa nas možda ne mogu toliko iznenaditi.
2. Ima li neka zemlja u koju se ne bi htjela vratiti?
Do prije nekog vremena sam mislila da je to Kuba, ali odlučila sam joj dati još jednu priliku.
Iako mnogim ljudima Kuba djeluje veselo i ritmično, na mene je djelovala jako deprimirajuće. Teško mi je bilo okretati glavu od teških uvjeta života, dobrih ljudi s lošim sudbinama, neispunjenih želja u kojima ste kao turist u poziciji nositelja informacija iz „vanjskog svijeta“. Probijaju se informacije i do tamo, na mjestima gdje ima interneta, no i dalje je taj svijet siromašan i izoliran.
Njihovo siromaštvo se ogleda u nedostatku svega onoga za čim žude, a što je nama svakodnevica. Krišom sam snimila police u jednoj trgovini i kada sam to pokazivala prijateljima kod kuće, svi su odmah shvatili da se ovdje ne radi o gladnim ljudima već o ljudima kojima je dostupna samo jedna vrsta čokolade, samo jedna vrsta šampona za kosu, samo jedna vrsta kave. Oni nemaju izbor poput nas, a žude za tim.
3. Kako zanimljivo! Meni je pak Kuba bila jedno od najljepših putovanja jer me je odmorilo od komercijalizacije, ali shvaćam što želiš reći o siromaštvu, taj dio nije ugodan i malo te spusti. A kako tvoja kćer doživljava putovanja, gdje si je prvo odvela i koliko je imala godina?
Moja Ema je prvi puta putovala sa 18 mjeseci i to na Karibe, točnije na Saint Martin, nizozemsko-francuski otok. Tim putovanjem smo probili led. Tamo je prvi puta vidjela ljude tamne boje kože i prvo pitanje je bilo “Mama zašto su im zubi bijeli, a oni su crni?“
Zatim su slijedile ostale destinacije. Proputovala je ona s nama veći dio svijeta.
4. Djeca stvarno puno toga prvi put vide i nauče na putovanjima. Misliš li da djeca trebaju putovati i dok su još jako mala kao što je bila tvoja ili je možda bolje ostaviti neka putovanja za kasnije, kad se bolje prisjećaju iskustva?
Ako roditelji imaju mogućnost povesti dijete na put, onda sam uvijek za to. Moja Ema se većinom ne sjeća putovanja kada je bila mala, ali se zato mi roditelji sjećamo svega.
Iako se ne sjeća, sva ta iskustva ostaju negdje pohranjena i formiraju dijete kroz godine. I dijete kroz upoznavanje različitosti, te različitosti počinje prihvaćati. Tolerantnije je i otvorenije prema drugima.
Zato sam zahvalna okolnostima koje su mi omogućile kao roditelju da moje dijete putuje sa mnom.
5. Slažem se, indirektno nas putovanja uče toleranciji jer vidimo koliko je svijet šaren. Nego, koja te je zemlja iznenadila, u smislu da si očekivala nešto posve drugačije od onog što te dočekalo?
Destinacija koja me, možda, najviše iznenadila je Šri Lanka. Svi uglavnom znamo da je to zemlja bogate kulture i čaja, ali safari na Šri Lanki je stvarno nešto posebno.
Šri Lanka zanimljivosti: 10 stvari na koje trebate paziti
Iznenadio me i Maroko. Svi percipiramo Marakeš i druge gradove, ali malo ljudi zna da Maroko ima i skijališta. I majmune koji skakuću, umjesto po palmama, po borovoj šumi.
Iznenadila me i Ukrajina. Bila sam u njoj neposredno prije početka rata. Toliko „otkačenih“ mjesta, kafića, restorana i hotela nisam vidjela ni na jednom drugom mjestu. Svako mjesto koje sam posjetila bilo je posebno s nekom svojom pričom. I upravo mi zato teško pada ovaj rat kojem se ne nazire kraj. Sama sam sebi rekla kada prođe rat, bit ću jedan od prvih turista.
6. Jesi li na nekom putovanju imala zdravstvenih problema?
Zdravstvenih problema imam često, ali sam na njih uvijek spremna. Obično se u Aziji razbolim već prvog dana od klimatiziranih prostora. U hotelima je temperatura 16 stupnjeva, a vani 30+ i onda nekoliko puta uđeš i izađeš i već si bolestan.
Ali onda popijem jednu turu Max-flua ili tako nečega i sve riješim. I Imodium me spasio nekoliko puta kada sam pojela nešto krivo. Ali sve je to normalno na putovanju.
Ono što nije bilo normalno je reakcija na Lariam, antimalarik koji sam uzimala kada sam putovala u Keniju. Reakcija je bila jako burna, ali, sva sreća, po povratku u Hrvatsku.
Javile su mi se jake halucinacije zbog kojih sam saznala da Vinogradska bolnica ima Zavod za tropske bolesti. A imala sam i sreću da je doktor imao isti problem kada se vratio iz Afrike, pa smo brzo shvatili što se događa. Ali takvo iskustvo imala sam samo tada.
7. Uspjela si od putovanja napraviti posao. Dosadi li ti ikad toliko putovati?
Mnogi se čude kada kažem da mi se negdje ne da putovati. To obično kažem kada se zareda da sam u jednom mjesecu više na putu nego kod kuće. I kada neseser stoji neraspakiran danima jer se stalno ide dalje. Ali to ne znači da su mi putovanja dosadila, već samo da sam ponekad umorna.
8. Ti si u ovom poslu pa možda puno toga već znaš, no koristiš li ponekad AI ili social media kanale za otkrivanje novih stvari i planiranje putovanja?
Bez AI-a i društvenih mreža se danas jednostavno ne može. I ja volim pogledati tuđe videe na Instagramu ili pitati AI da mi nabroji 10 najluđih mjesta na nekoj destinaciji. Ipak, nisam išla tako daleko da sam prepustila sve umjetnoj inteligenciji jer i mene vesele pripreme i planiranja.
9. Koliko si puta zakasnila na let? I kako si reagirala na to?
E sada si me baš „pikla“. Uvijek se, muž i ja, prisjećamo kako smo skoro zakasnili na let iz Miamija za Europu.
Zašto kažem skoro? Zato što smo imali sreće i let je otkazan, pa iako smo na njega zakasnili, dali su nam drugi let. A sve se to dogodilo kada smo s troje djece išli na krstarenje Karibima i iskrcali se zadnji dan u ranu zoru s broda. Kako nam je let bio tek popodne, odlučili smo vrijeme skratiti izletom koji je trebao biti gotov i dovesti nas na aerodrom 2 sata prije početka check-ina.
Ali znaš kada se sve krivo posloži pa se izlet oduži zbog nepredviđenih zastoja na cesti, autobus nas iskrca sa svim stvarima na krivi terminal i još k tome uletimo u kilometarski red za check-in. Na red smo došli sat vremena nakon što smo trebali poletjeti, ali smo na ekranu već ranije vidjeli da je let otkazan. To nas je spasilo. Od tada na dan leta ne planiramo nikakve aktivnosti, već samo šetnju „po kvartu“.
10. Znači nijednom? Svaka čast, a toliko staža u avioputovanjima imaš! A jel' možeš spavat u avionu? I kako se uspavaš?
U avionu uvijek spavam „ko top“!
A odgovor na ovo drugo pitanje sigurno nije onakav kakav očekuješ. Ja sam otkrila svoju formulu za uspavljivanje. Već kada prvi puta prođe stjuardesa i pita što želim piti, odgovor je čaša crnog vina. A nakon obroka slijedi druga čaša nakon koje je san zagarantiran. Bar kod mene. Ova formula vrijedi samo u zraku jer na zemlji alkohol jako rijetko konzumiram.
11. Nije da promoviram alkohol, ali i kod mene taktika s vinom pali. Ipak alkohol mi jako smeta u svim drugim prijevoznim sredstvima. Koliko putuješ autom, autobusom, vlakom ili brodom nekamo?
Obožavam voziti, ali i kada mene voze. Tako volim putovati sa svim ovim prometalima. Zadnji puta sam se autobusom vozila od Beča do Zagreba jer sam iz Beča letila za Tajland.
Autobusne karte Beč - Zagreb i obratno
Vlakom sam zadnji puta putovala prije dvije godine i tada sam obišla vlakom cijelu Švicarsku, a zadnje putovanje brodom je bilo ono po Mediteranu na kojem sam posjetila talijanske, grčke i hrvatske luke.
Doživi spektakularne poglede na švicarske Alpe, planinske vrhove i vijadukte na nezaboravnom putovanju Bernina Expressom.
12. Ajmo malo o smještaju. Što ti gledaš kad rezerviraš smještaj?
Sve ovisi gdje i kada putujem. Meni osobno je najbitnija lokacija hotela.
Ako idem na poslovni put, onda mi nije presudan hotelski interijer, već dobar doručak i čista posteljina.
A ako idem na odmor i to još u neke egzotične zemlje, onda želim da sve oko mene bude lijepo i u skladu s destinacijom.
Ne volim bezlične hotele. Ako sam u hotelskoj sobi „bez duše“ u kojoj nema ni jednog detalja u interijeru koji mi govori gdje se nalazim, osjećam se jednako u bilo kojem dijelu svijeta. A ja se ne želim osjećati jednako u Aziji, Africi i Americi. Zato uvijek kada putujem na odmor biram hotele koji su ogledni primjeri lokalnog dizajna i koji mi pružaju maksimum destinacijskog iskustva. I samo napomena: kada govorim o odmoru u to spadaju i putovanja na kojima radim reportažu jer je taj dio posla za mene također odmor.
13. Što misliš koje će destinacije za jedno 10-20 godina postati IN?
Svi smatraju da će to biti one sjevernije zbog promjene klime, no ja se ne bih ograničila na to. Ja mislim da će IN biti one još neotkrivene destinacije. One za koje u ovom trenutku možda nismo ni čuli. Zemlje koje nisu tradicionalno, ni u ovom trenutku turističke, a koje će to u budućnosti biti.
Slow travel: Ne jurcajte, provedite barem 7 dana na istom mjestu
Što se tiče samih klimatskih promjena, one nipošto nisu dobre. Ali uvijek će biti onih koji vole toplije krajeve i onih kojima je sjever draži.
14. Ti organiziraš najveći međunarodni sajam turizma u Hrvatskoj. Što je najgora stvar koja se može dogoditi organizatoru eventa? Koja se tebi dogodila?
Najgora stvar je kada moraš otkazati sajam dva dana prije njegovog početka. A pripremao si ga godinu dana. Upravo to se nama dogodilo 2020. godine.
Pandemija je proglašena 11.3., a nama je otvorenje sajma trebalo biti 13.3. Znaš onaj osjećaj kada te pozovu iz stožera i kažu ako ti ne otkažeš sajam, oni će otkazati. Shvatiš ozbiljnost situacije, objaviš tu groznu vijest, i onda sjedneš na pod i razmišljaš je li to zbilja ili neki ružan film.
Mi smo bili prvi veliki event koji je otkazan zbog pandemije i prvi veliki event koji je zatvorio to ružno poglavlje 2022. godine kada smo još u petak, prvi dan sajma morali posjetitelje tražiti covid potvrde, a u subotu one nisu trebale. I tako je virus u petak bio zaustavljen, a nakon ponoći je mogao ući na sajam, sa gorčinom smo se šalili u to vrijeme.
15. Postoji nešto što te nervira na sajmovima koje obilaziš?
Ako govorimo o sajmovima, ono što me najviše živcira su izlagači koji isprazne štandove dan prije završetka. To je prije svega loša reklama za izlagače, a veliki problem za organizatora.
Ujedno to djeluje kao nepoštivanje posjetitelja sajma. Ja sam mislila da se to samo nama događa jer smo, iako smo najveći sajam u Hrvatskoj, u svjetskim razmjerima manji sajam, a onda sam to isto doživjela prošle godine u Londonu na najvećem svjetskom sajmu turizma. Ne znam da li mi je tada bilo lakše ili sam se dodatno razočarala.
16. Što tebe smeta kod organizacije tvog sajma u Zagrebu?
Svi kažu da sam prekritična.
Ali smeta me kada nam fali budžeta pa se ne mogu kvalitetno zahvaliti predavačima, smeta me ako posjetitelji zbog rasporeda dvorana moraju nelogično kružiti tražeći ulaz, smeta me što u Zagrebu nemamo kvalitetniji sajamski prostor u kojem bismo mogli bolje ugostiti i predavače i posjetitelje, smeta me što kao organizator u dane sajma nemam dovoljno vremena da se više posvetim i predavačima i posjetiteljima (a posebno izlagačima)…
Ali upravo činjenica da postoji cijela lista toga što me smeta, dođe kao poguranac da svake godine pokušam smanjiti listu bar za jedan.
Hvala ti i vidimo se na sajmu!
Isplaniraj svoje putovanje iz snova već danas i javi nam se, a naši agenti za putovanja će ti pomoći pronaći najbolju ponudu.
Natrag na nomago.hr
