Ako ste obitelj s djecom i volite putovati, London na 3-4 dana uopće nije loša ideja. Mi smo nedavno bili s našom djevojčicom i bilo nam je svima sjajno. Peppa Pig tura autobusom po gradu, vožnja busom na kat (ali samo kad sjediš gore!), izrada personaliziranog plišanog medvjedića u Hamleysu i dućan s ludom odjećom u kojem svira DJ-ica bila su top iskustva naše sedmogodišnje djevojčice.
Svašta se u Londonu može raditi i provesti par dana tamo nije ni približno dovoljno da biste ga doživjeli u cijelosti, stoga nismo ni pokušavali sve stići vidjeti i doživjeti. A i nije nam bio prvi put da smo tamo, samo prvi put da smo s djetetom. Ako i sami idete prvi put, ovo nije top 10 must-see mjesta u Londonu.
Kako je premala za Harry Pottera, a medvjedić Paddington joj je „sladak, ali malo dosadan“, sve dječje aktivnosti vezane za te likove smo preskočili. Jedino je zagrlila medu u prolazu. Imate li pak doma ljubitelja ovog medvjedića, pogledajte Paddington Bear experience.
No, ako je vaše dijete 10+ i voli Harryja Pottera, London ima puno pripremljenih aktivnosti koje će male obožavatelje sigurno zadovoljiti.
Kreni na 5-dnevno organizirano putovanje u London i istraži poznate gradske znamenitosti i lokacije povezane sa svijetom Harryja Pottera. U cijenu su uključeni povratni let iz Zagreba, smještaj, transferi i voditelj putovanja, a možeš posjetiti i Warner Bros. Studio Tour.
Iako naša curica ima sedam, kako je dugi niz godina bila izuzetno velika obožavateljica Peppe Pig, odveli smo je na turu autobusom na kat, posebno preuređenim u Peppinom brendu, a to se pokazalo kao pun pogodak.
Ukoliko imate mlađe dijete i možete izdvojiti ponešto više novca za Peppa Pig turu double deckerom po Londonu, svakako preporučam da rezervirate ovu aktivnost. Dobijete čak nešto i za jesti i popiti.
No, možete i bez toga jer se ispostavilo da je jednako uzbuđena bila i samom vožnjom autobusom na kat! Da, morali smo se nekoliko puta voziti autobusom, samo da bi ona sjedila gore i gledala cestu s kata. To joj je bilo baš jako uzbudljivo.
A vožnja autobusom em je jeftina, em je nerijetko najbrža opcija za kretanje Londonom. U par navrata bila je brža i od opcije vožnje metroom, a svakako puno puno jeftinija od taksija. I ne morate nigdje posebno uzimati karte, samo prislonite karticu na ulazu u bus, i to za sebe jer djeca do 10 godina u javnom prijevozu voze se besplatno!
London Eye ju je jako veselio jer ide na vrtuljak, dok nismo ušli u svoju kapsulu i počeli se kretati. Bilo je joj to presporo, ona je ugledala veliki vrtuljak i mislila da će se to vrtjeti, pa se pomalo razočarala što je vožnja tako spora. Ali zgodno joj je bilo vidjeti Big Ben s visine.
Mogli smo London Eye, dakle, komotno preskočiti. Suprug i ja smo se ionako tijekom prethodnih posjeta već vozili njime. Ono što je našu malenu više oduševilo jest predivan vrtuljak koji se nalazi uz Temzu, blizu London Eyea. Stari, preuređeni i predivni vrtuljak, gdje vožnja košta 3 funte (3,5 eura) bio joj je puno zabavniji. A dječja ulaznica za London Eye je 26 funti ako kupite online, odnosno 35 ako kupite na licu mjesta.
Prirodoslovni muzej s ogromnim kosturom dinosaura i kita posred dvorane nije ju oduševio koliko smo to mislili. Stvar je spasio sektor s vulkanima i potresima gdje možete iskusiti jednominutni potres u Japanu 1995. godine. Kako je taj prostor interaktivan, a pogotovo ovaj dio koji se trese, postavljala je jako puno pitanja te je bila vidno i uzbuđena i zainteresirana doznati više.
U muzej voštanih figura nismo stigli (doslovno, jer smo nekako previdjeli informaciju da muzej radi samo do 15h, a spremili smo to iskustvo za posljednji dan), ali smo bili na izložbi Banksyjevih radova, što joj je bilo „šašavo“. Stalno je postavljala pitanja oko njegovih radova „Pa kako je ovo umjetnost“ ili „zašto je prelomio telefonsku govornicu“, a nama je kao štovateljima rada tog umjetnika bilo drago pokušati joj objasniti i drugu stranu umjetnosti, one aktivističke.
A onda smo otišli u najveći dućan s dječjima igračkama Hamleys napraviti svog medvjedića! Build-a-bear prodavaonica je zapravo mjesto gdje djeca rade svoje plišance (ne samo medvjediće) tako da biraju prvo vrstu plišanca, onda ga nose na punjenje i aktivno sudjeluju u procesu izrade svog plišanca. Za kraj je tu još i hrpa odjeće koju možete kupiti svom novom ljubimcu, a to je sve bilo tako uzbudljivo! Kako je naša kćer baš jako velika obožavateljica plišanaca, ovdje je provela sat vremena u takvom uzbuđenju da je i meni porastao serotonin samo je promatrajući kako je presretna. I više se od njega nije odvajala na cijelom putovanju, a i mjesec dana nakon još se svaki dan igra s njim (kao i sve njezine frendice kad dođu kod nas) i presvlači ga.
Mi smo bili u Hamleysu, no Build-a-bear mjesta imate na više mjesta po Londonu.
Nismo mogli izbjeći i ostale katove pa smo tako na jednom naišli na prezentaciju izrade umjetnog snijega. Sva su djeca bila uzbuđena kad im je čovjek sasuo malo praha u dlan i zalio to vodom, nakon čega im je u rukama nastao snijeg! Da, kupili smo i mi taj snijeg za doma. Morali smo kupiti i viralni Nee-Doh jer je to nova THE igračka među djecom. Mislim, nismo morali, ali smo kupili, sve znate kako to ide kad vam dijete govori „a maaaaaaaaaaaaaaaamaaaaaaaaaa, mooooooooooooooooooolim te, mooooolim te, moooolim te“. Ja najčešće ne popustim, ali bili smo u Londonu pa je dobila. Nije dobila vožnju rozim tuk tukovima koji su preplavili London. Ne znaš koji je kičastiji i „roziji“, bole oči kad ih pogledaš, a mala djeca se pale upravo na to pa nagovaraju roditelje. Naša je pokušavala non-stop, ali u tuk tukovima se ne vozim po Europi.
Medvjedić je s nama hodao po Londonu, od kafića do Tower Bridgea, sve je sad bilo zanimljivije jer je medo bio novo društvo. Išli smo i do Buckinhamske palače, ali nismo vidjeli ni princa ni princezu, ni kralja ni kraljicu, pa je to iskustvo bilo pomalo meh.
No, u St.James Parku pored palače zato je odlično mjesto za djecu! Tamo, naime, razne ptice, među kojima su i papige, slijeću ljudima na rame ili ruku, a vi naravno morate imati pripremljenu hranu da bi odabrale baš vas.
Što se hrane tiče, nisam previše očekivala od Londona jer mi londonska kuhinja ionako nije dobra. Zato nećete dobiti preporuke za autentičnu kuhinju ovaj put, samo za nekoliko zgodnih mjesta.
Najviše su nam preporučivali Benihanu u kojem kuhari žongliraju ispred vašeg stola i rade trikove s namirnicima dok rade hranu. No, na kraju smo završili pregladni u restoranu Happy u Convent gardenu i oduševili se. Malena je naručila carbonaru, a kuhar ju je dovršavao ispred nas u cijelom komadu sira. Na stolu do burger su poslužili zabivši prvo injekciju punu umaka u meso, a zatim zabili nož u sam burger (ok, možda ne biste trebali naručiti burger dok ste s djecom). Dok smo jeli, konobari i konobarice su odjednom zaplesali sirtaki.
Od hrane bih izdvojila i fora mjesto za pojesti nešto slatko: u Kineskoj četvrti u May's Sweet Bite jeli smo odličan Bubble Waffle sa sladoledom i „pufaste“ palačinke koje su imale okus šnenokli/paradižota. Stvarno jako fora. Iako smo na Google recenzijama pročitali da je tamo velik red i da se čeka dugo za doći na red, mi smo očito imali sreću jer smo čekali svega 10 minuta.
Odličan street food jeli smo i u Camdenu, četvrti koja je nekada bila poznata po punkerima i alternativnoj sceni, a danas je pretvoren više-manje u turistički vašar. Vidjela sam svega nekoliko punkera, a od dućana jedino je vrijedilo ući u Cyberdog. Trgovina pod neonskim svjetlima i s DJ-icom za pultom i plesnim podijem nasred dućana oduševilo je našu malu plesačicu koja se jedva dala izvući od tamo.
A onda smo se opet morali voziti autobusom na kat, po 64. put u Londonu…
Sve u svemu, London nam je bio odličan u lipnju. Temperature vani bile su tih dana između 21 i 25 stupnjeva, no našim prijateljima 10-ak dana kasnije bio je pakao jer su uletjeli u onaj najgori temperaturni val u povijesti Velike Britanije. A većina hotela nema klimu jer u Londonu nikad nije toliko vruće….
Isplaniraj svoje putovanje iz snova već danas i javi nam se, a naši agenti za putovanja će ti pomoći pronaći najbolju ponudu.
Natrag na nomago.hr
